IN
THE MOONCAGE - MITAR SUBOTIC SUBA - 1961-1999
by
Nebojsa Krivokuca
Jedna
od najvecih svetskih muzickih on-line enciklopedija, All Music
Guide (http://www.allmusic.com)
belezi, po istrazivanju autora ovog teksta, samo dvojicu muzicara
sa prostora bivse SRFJ - Gorana Bregovica i Mitra Subotica
- Subu, upravo pod ovim pseudonimom. Ovaj prvi je prisutan
zahvaljujuci
visegodisnjem radu u inostranstvu, ciji su odjeci bili
ocigledni/usicujni i ovde, no pojava Sube, nekada poznatog
i pod pseudonimom Rex Ilusivii zaista predstavlja kuriozitet,
koliko i priznanje, koje je svakako zasluzio.
Stav:
Mitar Subotic (rodjeni Novosadjanin, 1961. godine) jedan je
od osnovnih stubova necega sto se jos uvek naziva jugoslovenskim
rock'n'rollom, uz bendove i ljude poput Lune (Novi Sad), Mizara,
Ekatarine Velike, Haustora, Discipline Kicme, Sarla Akrobate
i Ramba Amadeusa. Upravo ovi bendovi i ljudi su svojim radom
postavili temelje rock'n'rolla kao nacina izrazavanja i kao
umetnicke forme, svesno ili nesvesno. Bez gore navedenih imena,
jugoslovenska pop, rock'n'roll i ostala muzika nemaju nikakvu
autenticnost, koren i stablo, nikakvo jasno civilizacijsko
obelezje kulture posmatrane kroz prizmu lokalnog, jos manje
kvaliteta. Sticajem okolnosti, sa mnogima od njih je saradjivao
i Suba (koristim ovaj alter-ego iz prostog razloga što
je Subotic odustao od pseudonima Rex Ilusivii jos 1988. godine,
i zato sto su ga prijatelji oduvek zvali tim nadimkom).
Prica:
Legenda kaze da je Suba svoje prve snimke predstavljao
na talasima Radija Novi Sad, u okviru emisije "Novi vidici
- Jedna druga jugoslovenska pop scena" pocetkom osamdesetih
godina. Nakon godinu dana, i objavljivanja snimka "Zla
kob" (jedna od cuvenih "Ventilator" kompilacija),
pocinje saradnju sa mnogim bitnim muzicarima, medju kojima
su najupecatljivije saradnje sa Milanom Mladenovicem (singl
"Sex Machine", obrada Jamesa Browna, 1985., kao
i saradnja na snimcima za plocu "Disilusioned",
RTV NS, 1987, uz veliko angazovanje Vite Simurdica), Marinom
Perazic (fantasticna "Plava jutra"), Igorom Popovicem
(ex-Jakarta, singl "Arabia") i Massimom Savicem
("Facedance", sa ploce "Disilusioned").
Pomenuti album donosi i veliki hommage jednom od ociglednih
uzora, Eriku Satiu (kompletnu B-stranu albuma cini tema "Thank
you, Mr. Rorshach", varijacija na Satijeve teme), cime
Suba stvara jednu od retkih konceptualnih ploca jugoslovenske
muzike osamdesetih godina (vreme ce pokazati: i jednu od poslednjih,
posto je "koncept" izgubio smisao tokom godina koje
su dolazile). Na ovom albumu su se pojavile i teme "Courage
I & II", sa motivom koji se ponovio na projektu Angel's
Breath ("Ja imam kuću da zastitim mlade i sive oci
da prikucam u zoru konji na obali reke u jesen blato na cizmama")
u razlicitim aranzmanima. Drugacija, pomalo iscasena, ambijentalna
muzika gradjena prvnestveno klavijaturom, udaraljkama i prostim
sumom koji se gotovo postavlja kao zvuk donela je prijatno,
potpuno nekomercijalno izdanje, koje je ipak gotovo nemoguce
pronaći, s time da je stampano u svega 500 primeraka, kao
i album "La Strada" istoimenog benda koji je producirao
iste godine (1987). Nesto ranije, Suba je potpisan kao producent
albuma "Bolero" grupe Haustor, dok je tokom tih
godina cesto saradjivao i sa raznim pozorisnim rediteljima,
radeci muziku za predstave "Jelka kod Ivanovih",
"Mara SAD", Nojeva barka", "Plavobradi"
itd. Na neki nacin, uradio je sve sto mu je bilo dozvoljeno
na ovim prostorima, u okvirima koje je sam sebi zadao.
Selidba:
Nakon saradnje sa Ekatarinom Velikom, Oktobrom 1864 i drugima,
Suba 1988. godine odlazi u Pariz, gde sa Goranom Vejvodom
radi na projektu "The Dreambird, In The Mooncage",
ambijentalnim albumom (snimci ptica sa Madagaskara, kombinovani
sa muzikom koja je izradjena kao "muzika za grad")
za koji, izmedju ostalog, dobija i nagradu UNESCO za promociju
kulture. Deo materijala iz tog projekta objavljen je 1992.
godine u Brazilu, pod imenom "In The Mooncage",
nakon kojeg definitivno prestaje da koristi pseudonim Rex
Ilusivii. U to vreme Milan Mladenovic
i Suba prvi put siroj javnosti predstavljaju "Angel's
Breath" koncept, u vidu performansa izvedenog u Parizu.Autoru
ovog teksta su pravi razlozi Subinog odlaska, najpre u Pariz
a zatim i Brazil nepoznati, ali je gotovo sigurno da je njegovo
interesovanje za drugacijim zvucima, muzikom, i svakako uslovima
rada bilo presudno. Pretesno, pretesno....
Kraj
puta:
"
ja sam gradjanin sveta
ja kupujem zaborav
brzo brzo brzo
brzo brzo brzo
u grotlo svemira"
("Metak",
Angel's Breath)
Poslednja
dva velika Subina projekta cine album "Angel's Breath"
koji je nastao kao rezultat zajednickog rada sa Milanom Mladenovicem
i grupom brazilskih muzicara i "Sao Paolo Confessions"
(izdanje za Evropu posredstvom cuvene kuce "Crammed Disc").
Dok je na Angel's Breath projektu na fanstastican nacin uspeo
da ukrsti Milanov senzibilitet, ogorcenost, i sklonost ka egzibicijama
balkanskim i brazilskim folklorom (pesme "Ogledalo",
"Crv", "Metak", "Assasino"), stvorivsi
jedno od najupecatljivih izdanja te godine, "Sao Paolo
Confessions" predstavljaju svojevrsno istrazivanje brazilske
muzike i njeno pomirenje sa elektronikom i tek na momente, balkanskim
muzickim zaledjem. Na zalost, ovo je bio i poslednji projekat
Mitra Subotica koji je u novembru prosle godine (1999.) stradao
u pozaru u njegovom studiju, u Sao Paolu.
Praia
Do Ventu Eternu: Mitar Subotic
Suba je svakako jedan od najznacajnijih muzicara, producenata
i aranzera sa prostora bivse SFRJ. Svesno odabravsi muziku-na-margini,
pop, rock'n'roll ili etno muzike, sada prozvane "world
music", Suba je neprekidno eksperimentisao stvarajuci neke
od najinteresantnijih muzicko-kulturoloskih fuzija moderne muzike.
Iako vec pomalo zaboravljen na ovim prostorima, sto jeste rezultat
njegovog dugog odsustvovanja i bavljenja muzikom koja nikada
nije preterano zanimala Prosecno Srpsko Uvo, Suba jeste jedan
od stubova nosaca zvuka koji se gradio i koji ce se graditi
na srpsko-hrvatskom govornom podrucju, sto se moze cuti i na
nekim novim snimcima koji dolaze sa ovih prostora, poput kompilacije
"Belgrade Cofee Shop", ili poslednjeg albuma Darka
Rundeka.
Naravno
da se namece pitanje sa kojim muzicarima sveta Subin rad moze
da se poredi, ali taj nivo komparacije je u ovom slucaju gotovo
nepotreban. Cesta promena ambijenta, pristupa muzici, u kojoj
ima malo zvucnih ("Subina Truba" - specificno tamni,
demfovani zvuk trube odsviran na klavijaturi "da zvuci
kao ranjeni Borhesov tigar") ali pregrst kompozicionih
konstanti, zapravo ne trazi poredjenje, jos manje klasifikaciju
i u tome je krug insistiranja na autenticnosti konacno zatvoren.
|