| Odlazak 
                    kralja 
                   by 
                    Zvonko Ninkov (preuzeto iz "Nove Barselone")   Surovom 
                    igrom sudbine ili pukom, ali gorkom koincidencijom, petogodisnjica 
                    smrti Milana Mladenovica navrsila se uz novu smrt. U dalekom 
                    Sao Paolu umro je Mitar Subotic-Suba iliti Rex 
                    Ilusivii. Osim vremenskog perioda koji se poklopio, Mladenovic 
                    i Subotic su bili bliski prijatelji i saradnici; stavise, 
                    poslednje ostvarenje u kojem je ucestvovao frontmen Ekatarine 
                    Velike, "Angel's Breath", 
                    zajednicka je kreacija dvojice blagopocivsih.  
                     
                   Ko 
                    je bio Mitar Subotic? Vizionar, veciti eksperimentator cije 
                    su inovacije i alternativni muzicki izraz isli ispred svog 
                    vremena. Bas zbog toga ne retko je ostajao bez adekvatnog 
                    priznanja za svoj rad. To je krst koji avangarda oduvek nosi 
                    kao breme, a koje ce kasnije mozda doziveti preobrazaj i postati 
                    priznanje. Na zalost-zakasnelo.   
                   Sve 
                    sto je Suba radio od 1980. do 1987. godine, pod pseudonimom 
                    Rex Ilusivii, ostalo je zabelezeno samo na albumu "Disilusioned"; 
                    samo jer se Suba vec na samom pocetku karijere prikazao kao 
                    autor iz kojeg kulja ogromna količina muzickih ideja. Naime, 
                    u periodu od godina dana neznanac pod imenom Rex Ilusivii 
                    je pisao muzicke teme za radio- emisiju "Novi vidici-jedna 
                    druga jugoslovenska pop scena"; iz nedelje u nedelju 
                    Rex je stvarao nova elektronska dela. Kasnije (kada je vec 
                    njegov identitet otkriven) Suba je saradjivao sa mnogim popularnim 
                    muzičarima jugoslovenske novotalasne scene. Međutim, osim 
                    dva zabelezena snimka na kompilacijskim plocama "Ventilator", 
                    sve ostalo se zavrsilo na nivou demo-snimaka. Razlog je opstepoznat-izdavacke 
                    kuce nisu smele da rizikuju ulazuci u alternativni, nekomercijalni 
                    zvuk. Danas, kada cujete ove pesme ne mozete shvatiti sta 
                    je to, s muzicke strane, sprecavalo da se susretnu sa sirokom 
                    publikom-u pitanju su atmosfericne inteligentne pop pesme 
                    sa karakteristicnim elektronskim zvukom osamdesetih godina. 
                    Tek 1987. na gorepomenutom albumu Rex Ilusivii dobija mogucnost 
                    da obelodani svoja interesovanja.   
                   No, 
                    kako je Mitar, u medjuvremenu, "otkrio" bogatstvo 
                    folklora sa svih meridijana (vec je koristio u nekim delima 
                    blisko- i dalekoistocni folklor), i kako je postalo jasno 
                    da ce u Jugoslaviji samo tavoriti, on odlazi u Pariz. "The 
                    Dream Bird" i "In the Mooncage" 
                    su dela koja su nastala u ovom periodu i koja su dozivela, 
                    a sa njima i njihov autor, veliku podrsku i razumevanje. Prvo 
                    delo, cvrkut ptica sa Madagaskara uz "ambijentalne intervencije" 
                    Rex Ilusiviija je nekoliko puta pustano sa razglasa u brazilskim, 
                    jugoslovenskim i italijanskim gradovima; ideja je bila unosenje 
                    egzoticnih primesa u urbanu sredinu. "In the Mooncage" 
                    se, opet, koristi nasim starim uspavankama za decu kao osnovom; 
                    za ovaj rad UNESCO nagradjuje Subotica za promociju kulture. 
                    No, posto je Pariz samo delimicno zadovoljio Mitra svojom 
                    sarolikoscu kultura, on tragajuci za novim autenticnim zvucima 
                    treceg sveta odlucuje da potrazi novu destinaciju. Tako ga 
                    njegova zudnja odvodi u Sao Paolo. Izuzetno 
                    brzo (sto zbog pariskih poznanstava, sto zbog njemu odgovarajuceg 
                    okruzenja) Suba se infiltrirao u brazilsko okruzenje. Pravio 
                    je dosta primenjene muzike, saradjivao sa tamosnjim eminentnim 
                    muzicarima i proucavao brazilski melos; definitivno je bilo 
                    da je pronasao sebe u Sao Paolu. Taj period obelezen je sa 
                    dve ploče-"Angel's Breath" 
                    (1994.) i tek izašlom "Sao 
                    Paolo Confessions". Prvo delo je mešavina zvuka 
                    brazilskog i jugoslovenskog folklora i instrumentarija, ali 
                    i sa modernim osobinama svetske rok-muzike. Spoj koji je donela 
                    saradnja nasih i brazilskih muzičara, a koji je Mitar nazivao 
                    muzikom četvrtog sveta, za jugoslovensku publiku je njegovo 
                    najpoznatije ostvarenje. Štaviše, u doba izlaska albuma, pesme 
                    "Crv", "Ogledalo" i "Metak" 
                    su često emitovane na radio-stanicama. 
                     
                   "Sao 
                    Paolo Confessions", poslednji album Mitra Subotica, 
                    docekan je samo recima hvale od strane kriticara. Od onoga 
                    sto se moglo cuti kod nas (posto album kod nas zvancino jos 
                    nije objavljen), rec je o relaksirajućim melodijama, koje 
                    nose osobenosti trip-hopa i brazilskog podneblja, a sve je 
                    dopunjeno valjanim zenskim vokalom. Taman kada se cinilo da 
                    ce Mitru ovom plocom konacno stici zasluzeno priznanje za 
                    dosadasnji rad, nesrecnim slucajem (trovanje ugljen- monoksidom 
                    usled požara) otisao je sa ovog sveta.   
                   Tragicna 
                    ličnost i karijera Mitra Subotica/Rex Ilusiviija definitivno 
                    nije slucaj bez presedana jer ovakvih sudbina u svetu umetnosti, 
                    na nesrecu, ima previse. No, ono sto je uzasno jeste da oni 
                    koji su doprinosili omalovazavanju znacaja i originalnosti 
                    avangarde, kasnije pocinju da se "iskupljuju" i 
                    da je koriste kao proizvod na kojem se, upravo zbog tragicnosti, 
                    moze zaraditi. Valjda Suba nece doziveti ovo dusebriznicko 
                    odavanje poste, ali i sa nadom da ce ga najzad otkriti iskreni 
                    ljubitelji ovakve vrste muzike.   
                       
                     
                   
 |